klȅka kleka im. ž. (G klȅkē, DL klȅki, A klȅku, I klȅkōm; mn. NA klȅke, G klȇkā, DLI klȅkama)
1 bot. Kleka je vazdazelena mediteranska grmolika biljka bodljikavih iglica iz porodice čempresa s okruglastim tamnoljubičastim plodovima.
– Kleka je zimzelen grm visine od 0,5 do 7 m, s vrlo uskim, zašiljenim, bodljikavim listićima, vrlo otporan, gusto i nepravilno razgranat.
– Kleka uspijeva na kamenitim i krškim terenima od primorskih do planinskih i brdskih područja.
– Plodovi kleke beru se od druge polovine ljeta i početkom jeseni, što ovisi o nadmorskoj visini na kojoj se nalazi.
2 bot. Kleka je gorka jestiva sjajna tamnoljubičasta boba, plod istoimene biljke, koja se upotrebljava u medicini i od koje se izrađuje rakija.
– Kod nedostatka apetita pomoći će kompot od kleke, koji se priprema na isti način kao i svaki drugi kompot, uz dodatak šećera.
– Usitniti tri žlice gospine trave, dvije žlice kleka, dvije žlice koprive i sve dobro izmiješati; preliti s tri čaše ključale vode, a nakon što odstoji, uzimati tri puta dnevno po jednu čašu vrućega čaja.
tvorenice: klekin
Citiraj natuknicu: