kòzlećī kozleći prid. (G kòzlećēg(a); ž. kòzlećā, s. kòzlećē)
1 Kozleći je koji se odnosi na kozlad.
– Stari slavenski tekstovi najčešće su pisani na pergameni, tj. na posebno priređenoj koži (janjećoj, telećoj, kozlećoj).
– Priprema tradicijskog jela brački vitalac jedna je od najznačajnijih tradicija otoka Brača; to karakteristično jelo od janjećih ili kozlećih iznutrica predstavlja živu poveznicu s vremenom prvih kontakata grčke civilizacije i stanovnika Brača.
– Današnji jelovnik osjeća silnu nostalgiju za vremenom kad se osim kozlećeg i kozjeg mesa na starim tržnicama prodavalo kozje mlijeko i mladi sir od na licu mjesta pomuzene koze.
Što je kozleće? glava, koža, krv, meso
Koordinacija: kozleći ili janjeći (iznutrice, krv)
2 Kozleći je koji se odnosi na kozletinu.
– Ne pamtim sve detalje svog boravka na Visu i neke stvari već pomalo blijede, ali zato se dobro sjećam svakog slasnog kozlećeg rebarca koje sam tog predvečerja oglodao.
– Na duži metalni ili drveni ražanj nanižite red po red kozlećih kotleta, pa red slanine među njima.
Što je kozleće? but, glava, kotlet; jetrica, rebarca, peka reg. kul. tingul reg. kul., vitalac reg. kul.
Koordinacija: kozleća i janjeća peka
tvorba: kozlet-ji
Citiraj natuknicu: