krȃsno krasno pril. (komp. kràsnijē; sup. najkràsnijē)
1 Krasno je tako da pojavom ili ljepotom izaziva divljenje.
– Krasno dizajnirana i vrlo pregledna, ova će kuharica čitatelje potaknuti na kuhanje i uživanje u ovim sjajnim jelima.
– Krasno su izgledale tapete bojene arsenovim spojevima.
– Tko vam je tako krasno uredio kuću, pitanje je koje se svakom nametne kada uđe u kuću obitelji u malom slavonskom potpapučkom selu Komarovci, udaljenom 12-ak kilometara od Požege.
krasno + glagol: krasno izgledati, krasno pjevati, krasno urediti što, krasno zvučati
2 Krasno je tako da odražava da što vrijedi i da je dobro.
– Draga mi je, pogotovo jer su djeca iz tog braka krasna i krasno odgojena, a smatram da je to najviše upravo njezina zasluga jer najviše žive s njom.
krasno + glagol: krasno se izražavati, krasno odgojiti koga
tvorba: preobrazbom od srednjega roda pridjeva krasan
Citiraj natuknicu: