kȑcnuti krcnuti gl. svrš. prijel./neprijel. (prez. jd. 1. l. kȑcnēm, 2. l. kȑcnēš, 3. l. kȑcnē, mn. 1. l. kȑcnēmo, 2. l. kȑcnēte, 3. l. kȑcnū; imp. kȑcni; aor. kȑcknuh; prid. r. m. kȑcnuo, ž. kȑcnuta, s. kȑcnulo; prid. t. kȑcnūt; pril. p. kȑcnūvši)
Krcnuti znači razbiti se, slomiti se ili pokvariti se uz tihi zvuk koji podsjeća na krc.
– Zvučnici su na kraju krcnuli, ali rekli su mi da prihvaćaju reklamaciju.
– Ne mogu si priuštiti krckanje lješnjaka jer bi prvo krcnuli moji zubi.
– Dokazano pretvara neraspoloženost u znatiželju, umor u vedrinu, ljutnju u slasni oraščić koji bučno krcne i rastvori se u zajedničku igru.
Što može krcnuti? glava, kost, noga, orah, oraščić, zub, zvučnik
tvorba: krc-nuti
Citiraj natuknicu: