kr̀kljati krkljati gl. nesvrš. neprijel. (prez. jd. 1. l. kr̀kljām, 2. l. kr̀kljāš, 3. l. kr̀kljā, mn. 1. l. kr̀kljāmo, 2. l. kr̀kljāte, 3. l. kr̀kljajū; imp. kr̀kljāj; aor. kr̀kljah; imperf. kr̀kljāh; prid. r. m. kr̀kljao, ž. kr̀kljala, s. kr̀kljalo; prid. s. kr̀kljajūći)
1 Krkljati znači ispuštati mukle, neartikulirane zvukove iz grla i pluća.
– Poslije noćnog primirja moji pretrpani bronhi opet bučno krkljaju.
– Sin je vidio majku kako krklja u lokvi krvi.
2 Krkljati znači proizvoditi isprekidan, mukao šum.
– Voda je krkljala između njih kao tiha pratnja njihove pjesme.
– Možda ćemo naići sutra na selo kakvo nama treba, selo u kojemu gori vesela vatra i grije se lonac mlijeka i krklja kukuruzna kaša.
Što krklja? voda
tvorenice: krkljanje, zakrkljati
Citiraj natuknicu: