kulminácija kulminacija im. ž. (G kulminácijē, DL kulmináciji, A kulmináciju, I kulminácijōm; mn. NA kulminácije, G kulminácījā, DLI kulminácijama)
1 Kulminacija je postizanje kakva vrhunca, dosezanje gornje granice čega.
– Taj je zahtjev samo je jedan u nizu poteza koji pokazuju napete odnose koji vladaju već dva desetljeća, a koji su svojevrsnu kulminaciju doživjeli prije nekoliko mjeseci
– Svake godine u svibnju broj zaprimljenih razglednica raste, a prava kulminacija, očekivano, slijedi u kolovozu.
Kakva je kulminacija? prava, svojevrsna
2 knjiž. Kulminacija je treći dio dramske radnje između zapleta i peripetije, u kojemu dolazi do krajnje napetosti i sukoba.
– Na kraju u krvavoj kulminaciji imamo i požar i tučnjavu i konačne izljeve mržnje.
– Ja idem za tim, da dramski izrazim našu duševnost i da budu svi faktori, zapleti, kulminacije i raspleti čisto psihološki
– Ta duga scena istodobno je najbolja u predstavi, svojevrsna kulminacija drame.
– Neki su na kraju predstave bijesni, jer tako reagiraju na tragičnu kulminaciju priče, drugi su žalosni.
Kakva je kulminacija? krvava, tragična
Što se s kulminacijom može? doseći je, postići je
Koordinacija: kulminacija i rasplet
U vezi s kulminacijom spominje se: trenutak
tvorenice: kulminacijski
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=kulminacija&search_type=basic
Citiraj natuknicu: