kùmica kumica im. ž. (G kùmicē, DL kùmici, A kùmicu, V kùmice, I kùmicōm; mn. NAV kùmice, G kȕmīcā, DLI kùmicama)
1 hip. Kumica je kuma, svjedokinja pri sakramentu od milja.
– Blago toj ženi koja ima takvu kumicu koja brine o njoj…. da mi nije moje mame, pomoći niotkuda…
– Draga kumice, počivaj u miru!
Kakva je kumica? draga
2 hip. Kumica je žena koja prodaje na tržnici.
– Ma možda bi bilo dobro da i kumice na placu zagrebačkim frajlama jednom mjesečno poklone svoje proizvode.
– Što je sa sirom i vrhnjem, kupujete li i njih od poznatih kumica?
– Danas sam kod svoje omiljene kumice (teta je, zapravo, čista Dalmatinka, pa ne znam koji bi bio njihov ekvivalent pojmu kumice) kupila prvi ovogodišnji bob i to me ispunilo srećom.
– Vaša kumica. Imate li ju? Nemam, kombiniram između dvije-tri čiji su štandovi jedan do drugoga, dakle otvorena i zdrava konkurencija između dragih i vrijednih kumica…
Kakva je kumica? omiljena, poznata, vrijedna; zagorska, zagrebačka
Što kumica radi? prodaje
◦ Uporaba riječi kumica u ovome značenju karakteristična je za kajkavsko područje.
tvorba: kum-ica
tvorenice: kumičin
Citiraj natuknicu: