kvȍcati kvocati gl. nesvrš. neprijel. (prez. jd. 1. l. kvȍcām, 2. l. kvȍcāš, 3. l. kvȍcā, mn. 1. l. kvȍcāmo, 2. l. kvȍcāte, 3. l. kvȍcajū; imp. kvȍcāj; aor. kvȍcah; imperf. kvȍcāh; prid. r. m. kvȍcao, ž. kvȍcala, s. kvȍcalo; pril. s. kvȍcajūći)
1 Kvocati znači glasati se glasom koji podsjeća na kvo-kvo.
– Životinje su veselo mahale repom i kokoši kvocale.
– Jata su se obnavljala „nasadom jaja pod koku”, tako da se pod kokoš koja je počela kvocati (ležati) postavljalo 10 do 20 jaja, iz kojih bi se za tri tjedna izlegli pilići.
Tko kvoca? kokoš
2 pren. Kvocati znači dosađivati komu prigovorima i zahtjevima.
– Prvo sam mu kvocala zbog pušenja u dnevnoj sobi, sad kad se premjestio u kuhinju, kvocam mu općenito zbog pušenja.
– Otprilike cijelih sat vremena što smo se vozili kvocala je o tome kako tehnologija sve uništava.
– Cijeli tjedan kvocam šefu da mi treba obnoviti ugovor.
Kako se kvoca? konstantno, previše, stalno
Koordinacija: kvocati i gunđati, kvocati i prigovarati, kvocati i žaliti se
tvorba: kvoc-ati
tvorenice: kvocanje
Citiraj natuknicu: