lìrika lirika im. ž. (G lìrikē, DL lìrici, A lìriku, I lìrikōm)
knjiž. Lirika je, uz dramu i epiku, glavni književni rod koji obuhvaća djela koja u zgusnutoj, kratkoj formi izražavaju pjesnikova opažanja, misli i osjećaje.
– Shakespeareov suvremenik i jedan od najznačajnijih dramatičara elizabetinskog razdoblja pripadao je skupini The Cavalier poets, koju je karakterizirala sklonost ljubavnoj i idiličnoj lirici.
– Krhko zdravlje te nedaće i užasi Tridesetogodišnjeg rata doveli su ga do izrazito pesimističkog nazora na svijet, koji izbija iz njegove lirike i drama (pod utjecajem Seneke i Shakespearea).
– Od 1947. godine djeluje kao slobodna umjetnica, piše liriku, eseje, kritike i tekstove za djecu.
– Nisu samo muškarci pisali zanosno o svojim muzama, već su i žene pisale trubadursku liriku u kojoj je muškarac bio objekt lirskog obožavanja.
Kakva je lirika? hrvatska; čakavska, kajkavska; duhovna, ljubavna, moderna, ratna, religiozna; barokna, petrarkistička, trubadurska
Što se s lirikom može? čitati je, objavljivati je, pisati je
Koordinacija: lirika i drama, lirika i dramatika, lirika i epika, lirika i glazba, lirika i proza
U vezi s lirikom spominje se: antologija, knjiga, narav, obnovitelj, proučavanje, zbirka
tvorenice: lirik
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=lirika&search_type=basic
Citiraj natuknicu: