lìtica litica 
im. ž. (G lìticē, DL lìtici, A lìticu, I lìticōm; mn. NA lìtice, G lȉtīcā, DLI lìticama)
Litica je visoka, strma i gola stijena.
– Jedan od spasitelja spustio se užetom niz liticu do koze, malo je pomaknuo s mjesta, a ona je odmah pronašla put do svoga stada.
– Stanislav Škoberne, pozivajući se na neke istraživače, drži Vrančića ocem padobranstva jer je navodno osobno skakao padobranom s visokih litica i crkvenih tornjeva u Mađarskoj i Italiji.
– Stijene i litice stanište su velikoga broja petrofilnih vrsta kao što je gavran (Corvus corax) i srodna žutokljuna galica (Pyrrhocorax graculus).
– Uz sjeverni bok hrama uzdižu se litice u kojima su urezane niše i mala svetišta.
Kakva je litica? kamena, okomita, stjenovita, strma, visoka
Što litica može? nalaziti se gdje, uzdizati se (nad ponorom, visoko)
Koordinacija: litica i kanjon, litica i padina, litica i stijena
U vezi s liticom spominje se: dno, podnožje, rub, strana
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=litica&search_type=basic
Citiraj natuknicu: