lȉznuti liznuti gl. svrš. prijel. (prez. jd. 1. l. lȉznēm, 2. l. lȉznēš, 3. l. lȉznē, mn. 1. l. lȉznēmo, 2. l. lȉznēte, 3. l. lȉznū; imp. lȉzni; aor. lȉznuh; prid. r. m. lȉznuo, ž. lȉznula, s. lȉznulo; prid. t. lȉznūt; pril. p. lȉznūvši)
1 Liznuti što znači prijeći jezikom preko čega.
– Još je jednom pogledao karte i iza skupljenih usana zamišljeno liznuo gornje zube.
– Čučnuo je do psa, a ovaj ga je liznuo po obrazu.
Tko lizne? čovjek, mačka, pas
Kako lizne? lagano, malo, nježno
Što lizne? sladoled; usne, zube
2 pren. Liznuti što znači prijeći preko čega poput jezika.
– Potrčao je po stepenicama, vatra je bjesnjela oko njega, plamen ga je liznuo po licu i osjetio je strašnu bol.
– Srna je u 52. minuti izveo slobodan udarac s 25 metara, prebacio je živi zid, ali lopta je liznula mrežu s vanjske strane.
Što lizne? lopta, plamen, vatra
3 Liznuti znači uzeti malo jela ili pića u usta kako bi se ocijenio ili odredio okus ili sastav.
– Majka mi ne smije ni liznuti ananas, mislim da je alergična.
– Vino je samo liznuo, čašu podmetnuo kolegi, a sebi nalio mineralnu.
sinonimi: kušati, okusiti, probati razg.
tvorba: od nesvršenoga glagola lizati
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=liznuti&search_type=basic
Citiraj natuknicu: