ljútiti ljutiti 
gl. nesvrš. prijel. (prez. jd. 1. l. ljȗtīm, 2. l. ljȗtīš, 3. l. ljȗtī, mn. 1. l. ljȗtīmo, 2. l. ljȗtīte, 3. l. ljȗtē; imp. ljúti; aor. ljútih; imperf. ljȗćāh; prid. r. m. ljútio, ž. ljútila, s. ljútilo; prid. t. ljȗćen; pril. s. ljȗtēći)
Ljutiti koga znači izazivati čiju ljutnju.
– Konstantno je provocirao i ljutio javnost svojim viđenjima političkog života i rata u Vijetnamu.
– Portugalske navijače ljute jake sigurnosne mjere koje sprečavaju bilo kakav kontakt s reprezentativcima.
– Ilegalni aranžmani ljute cvjećare.
Koga što ljuti? javnost, muža, novinare, roditelje, sudca, ženu
Kako ga ljuti? jako, malo, mnogo, pomalo, strašno
Koordinacija: ljutiti i vrijeđati, ljutiti i živcirati
sinonim: srditi
ljutiti se gl. nesvrš. povr.
Ljutiti se znači osjećati ljutnju.
– Neki bez razloga histeriziraju i ljute se zbog gluposti.
– Ljutim se na susjeda što mi ne vraća dug.
– Ljutimo se na sebe jer ne znamo sa sobom izići na kraj.
sinonim: srditi se
tvorba: ljut-iti
Baza hrvatskih glagolskih valencija: http://valencije.ihjj.hr/word/ljutiti/13/
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=ljutiti&search_type=basic
Citiraj natuknicu: