mána mana
im. ž. (G mánē, D máni, A mánu, L máni, I mánōm; mn. NA mána, G mánā, DLI mánama)
1 Mana je tjelesni ili funkcionalni nedostatak ili odstupanje od normalnih značajka.
– Oko 40 % djece s Downovim sindromom ima prirođenu srčanu manu.
– Zastao je na vrhu stubišta i bez zamuckivanja počeo brzati kao da je želio da što više kaže prije no mu se govorna mana povrati.
– Birači koji ne mogu glasovati zbog tjelesne mane ili su nepismeni, mogu na glasovanje doći s pismenom osobom.
Kakva je mana? česta, genska, govorna, prirođena, složena, srčana, tjelesna, urođena
Koordinacija: mana i bolest
2 Mana je negativna osobina ili svojstvo.
– Gord si, Matija, i ohol, to ti je jedina mana.
– Jedina mana takvih mirisa je što brzo ishlape, pa vam se već nakon nekoliko sati može učiniti kao da se uopće niste namirisali.
– Nakon dugih godina oporavka i uza sve poznate mane i propuste turizam je postao profitabilan hrvatski proizvod.
– Mana koju smo uočili je vidljivost piksela, a kada ih jednom uočite teško ih je ne vidjeti u daljnjem korištenju.
– Čitatelju se glavna junakinja otvara u svim svojim manama i nesavršenostima koje je čine posebnom.
Kakva je mana? česta, jedina, očita, sitna; partnerova, ženska; karakterna
Što se s manom može? ismijavati je, ispraviti je, naći je, pronaći je, skriti je, tolerirati je, uvidjeti je; nabrajati ih
Koordinacija: mana i nesavršenost, mana i pogreška, mana i prednost, mana i propust, mana i slabost, mana i vrlina
Struna: http://struna.ihjj.hr/naziv/mana/23736/#naziv
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=mana&search_type=basic
Citiraj natuknicu:
