melòdika melodika im. ž. (G melòdikē, DL melòdici, A melòdiku, I melòdikōm; mn. NA melòdike, G melòdīkā, DLI melòdikama)
glazb. Melodika je manje puhaće glazbalo s klavijaturom.
– Uvijek kad bi mu se dogodilo nešto jako lijepo ili nešto jako ružno, nije volio o tome govoriti, samo bi uzeo melodiku i svirao bi.
– Elvisova ljubav bila je upravo glazba: još kao dječak volio je pjevati, svirati melodiku, a poslije i klavijature.
– Na klaviru je imao melodiku na koju je pričvrstio cjevčicu za puhanje te je u nekim dionicama istodobno, a katkad čak i unisono svirao klavir i melodiku.
Što se s melodikom može? svirati je
Koordinacija: melodika i gitara, melodika i klavir
tvorba: melodi-ka
Citiraj natuknicu:
