mòlitva molitva 
im. ž. (G mòlitvē, DL mòlitvi, A mòlitvu, I mòlitvōm; mn. NA mòlitve, G mòlitāvā/mȍlītvā/mòlitvī, DLI mòlitvama)
rel. Molitva su riječi ili tekst koji vjernici izgovaraju naglas ili u sebi obraćajući se Bogu ili svetcima.
– Prigodnim je riječima i zajedničkom molitvom uveličao polaganje vijenaca pred centralni križ.
– Molim Te, Isuse, usliši sve molitve potrebitih koji se Tebi na ovom mjestu utječu.
– Ljubav prema braći, čiji je jedan izraz milostinja, koja je, zajedno s molitvom i postom, tipična korizmena praksa, ima svoj korijen u toj zajedničkoj pripadnosti.
– Istina je naprotiv potpuno suprotna: učinak molitve ne mora imati nikakve veze s emocijama koje nas za vrijeme molitve obuzimaju ili ne obuzimaju.
Kakva je molitva? duboka, iskrena, kratka, neuslišana, tiha, uslišana, usrdna, ustrajna, uvodna, završna, žarka; dnevna, jutarnja, prigodna, svakodnevna, večernja; euharistijska, Isusova, liturgijska, obiteljska, osobna, vjernička, zajednička; molitva krunice, molitva zahvale
Što molitva može? djelovati, odzvanjati, uslijediti
Što se s molitvom može? izgovarati je, izreći je, uputiti je, uslišati je; obavljati je, predvoditi je
Koordinacija: molitva i meditacija, molitva i pjesma, molitva i post, molitva i vjera, molitva i žrtve; misli i molitve
U vezi s molitvom spominje se: dan, mjesto, način, oblik, snaga, vrijeme
tvorba: molit-va
tvorenice: molitveni, molitvenik
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=molitva&search_type=basic
Baza hrvatskih morfoloških dubleta (DvojBa): http://dublete.jezik.hr/morph/lemma/254/
Citiraj natuknicu: