monòlog monolog im. m. (G monòloga, DL monòlogu, A monòlog, I monòlogom; mn. NA monòlozi, G monòlōgā, DLI monòlozima, A monòloge)
knjiž. Monolog je govor jednog lika upućen čitateljima ili publici.
– Kao drugi monolog izvela sam izmišljeni tekst za koji sam rekla da je od nekog francuskog pisca.
– Osim nekoliko epizoda pred kraj, roman je u potpunosti izveden smjenom monologa i dijaloga.
– Trumbo daje Spartaku niz monologa o čovjekovu pravu da se izbori za slobodu kada mu je uskraćena.
Kakav je monolog? dug, kratak, poznat; unutarnji, uvodni, završni; dramski, lirski, poetski; Hamletov, Pometov
Što se s monologom može? držati ga, imati ga, izgovarati ga, izvesti ga, pisati ga, završiti ga
Koordinacija: monolog ili dijalog, monolog ili recitacija; monolozi i dijalozi, monolozi i pjesme, monolozi i poezija, monolozi i recitacije, monolozi i replike; monolozi ili replike
U vezi s monologom spominje se: forma, izvođenje, niz, oblik, serija
unutarnji/unutrašnji monolog knjiž.
Unutarnji/unutrašnji monolog postupak je u modernističkoj prozi kojim pisac prikazuje struju svijesti kojega lika.
– Poseban je oblik monologa tzv. unutarnji monolog, takav način iznošenja misli pojedinog karaktera u kojem se nastoji postići potpuna istovjetnost pripovjedača i karaktera, dok izlaganje slijedi struju svijesti, tj. sve ono što pretpostavljenoj osobi pada na pamet, prividno bez ikakva izbora i bez ikakvih napora da se čitatelju olakša razumijevanje.
– Ta je književna nakana mogla proizvesti i tekst koji se sastoji samo od golema unutrašnjeg monologa jednoga jedinog lika (književnoga reflektora) ili od skokovito nanizanih segmenata različitih monologa.
tvorenice: monološki
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=monolog&search_type=basic
Citiraj natuknicu: