mŕziti mrziti 
gl. nesvrš. prijel. (prez. jd. 1. l. mŕzīm, 2. l. mŕzīš, 3. l. mŕzī, mn. 1. l. mŕzīmo, 2. l. mŕzīte, 3. l. mŕzē; imp. mŕzi; aor. mŕzih; imperf. mŕzijāh/mŕžāh; prid. r. m. mŕzio, ž. mŕzila, s. mŕzilo; prid. t. mȓžen; pril. s. mŕzēći)
Mrziti koga ili što znači osjećati snažnu odbojnost i neprijateljstvo prema komu ili čemu.
– Čudno je to kako nekoga možeš istodobno voljeti i mrziti iz dna duše kao ja njega.
– Nikoga nikada nisam mrzio zbog rase, vjere ili nacionalnosti.
– Mrzi kućanske poslove i ne zna kuhati.
Kako tko što mrzi? jako, iz dna duše, mnogo, osobno, patološki, stvarno
Koordinacija: mrziti i prezirati, mrziti i voljeti
ANTONIM: ljubiti :2 ANTONIM: voljeti :2
mrziti se gl. nesvrš. povr.
Mrziti se znači međusobno osjećati snažnu odbojnost i neprijateljstvo.
– Navodno su godinama bile u vrlo lošim odnosima, mrzile se kao pas i mačka.
– Najviše se vole oni ljudi koji imaju iste vrline, a najviše se mrze oni koji imaju iste mane.
– Obitelji se mrze zbog centimetra obične zemlje.
ANTONIM: voljeti voljeti se :1 ANTONIM: ljubiti ljubiti se :3
Baza hrvatskih glagolskih valencija: http://valencije.ihjj.hr/word/mrziti/14/
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=mrziti&search_type=basic
Citiraj natuknicu: