natpòručnīkov natporučnikov prid. (G natpòručnīkova; ž. natpòručnīkova, s. natpòručnīkovo)
Natporučnikov je koji pripada natporučniku.
– Ona ga u tom trenutku nije primijetila, bila je zamišljena pa ju je jak, ali pomalo hladan natporučnikov glas iznenadio i otrgnuo od njezinih misli.
– Prozivka je nastavljena, naizmjenično su se redali glasovi vojnika i natporučnikov glas.
– Činilo se kako svi vise u zraku i čekaju natporučnikov odgovor.
Što je natporučnikovo? glas, odgovor, otvorenost; posilni, sin
tvorba: natporučnik-ov
Citiraj natuknicu:
Kopiraj u memoriju.
natporučnikov. Hrvatski mrežni rječnik – Mrežnik. Institut za hrvatski jezik. https://rjecnik.hr/mreznik/natporucnikov/ (pristupljeno 14. lipnja 2026.)