nàvika navika 
im. ž. (G nàvikē, DL nàvici, A nàviku, I nàvikōm; mn. NA nàvike, G nȁvīkā, DLI nàvikama)
Navika je stalan, uobičajen način čijega ponašanja, trajna, ustaljena sklonost da se u određenim zgodama postupa uvijek na isti način.
– Nužno je podsjetiti na odgovornost odraslih za stjecanje prvih pravih, zdravih prehrambenih navika naše djece.
– Takva osoba će mjesec ili dva dana funkcionirati normalno, no ako se ne okupira nečim, primjerice poslom, vratit će se starim navikama.
– Bebe su mali robovi navika, pa ako ih naviknete da ih nosite u rukama dok ne zaspu, tko može kriviti njih što to žele svaku noć?
Kakva je navika? dugotrajna, korisna, loša, ružna, stara, stečena, štetna, zdrava; čitalačka, higijenska, potrošačka, prehrambena, radna, životna
Što se s navikom može? promijeniti je, razviti je, steći je, stvoriti je, usvojiti je; prilagoditi joj se, robovati joj, vratiti joj se
Koordinacija: navike i običaji, navika i ponašanje
U vezi s navikom spominje se: rob pren.; promjena, stvaranje, usvajanje
tvorenice: naviknuti (se)
Struna: http://struna.ihjj.hr/naziv/natrij/3831/#naziv
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=navika&search_type=basic
Citiraj natuknicu: