názīvlje nazivlje im. s. (G názīvlja, DL názīvlju, A názīvlje, I názīvljem)
ling. Nazivlje je sustav naziva određene struke.
– Jezikoslovno nazivlje rječnik uspostavlja kao cjelovit sustav na osnovi već postojeće jezikoslovne tradicije.
– Svaka je vrsta prikazana na jednak način i to: latinski naziv svojte, porodica (hrvatski i latinski naziv), narodno nazivlje, opis svojte, stanište i ekologija, rasprostranjenost, ostalo (različite informacije o vrsti: podrijetlo latinskog nazivlja, upotreba u narodnoj i službenoj medicini, upotreba u prehrani i druge upotrebe).
Kakvo je nazivlje? brodostrojarsko, jezikoslovno, pomorsko, prirodoznanstveno, računalno, stomatološko, zemljopisno; latinsko, strukovno
Što se s nazivljem može? istraživati ga, mijenjati ga, normirati ga, uskladiti ga
Koordinacija: nazivlje i pojmovlje, nazivlje i znakovlje; nazivlje ili terminologija
U vezi s nazivlje spominje se: sustav
tvorba: naziv-je
Struna: http://struna.ihjj.hr/naziv/nazivlje/51126/#naziv
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=nazivlje&search_type=basic
Citiraj natuknicu: