nàzvati nazvati 
gl. svrš. prijel. (prez. jd. 1. l. nazòvem, 2. l. nazòveš, 3. l. nazòve, mn. 1. l. nazòvemo, 2. l. nazòvete, 3. l. nazòvū; imp. nazòvi; aor. nàzvah; prid. r. m. nȁzvao, ž. nȁzvāla, s. nȁzvālo; prid. t. nȁzvān; pril. p. nȁzvāvši)
1 Nazvati znači imenom ili nazivom označiti koga ili što.
– Treba naučiti cijeniti nekolicinu ljudi koje možemo nazvati pravim prijateljima.
– Gubitnici, ako se tako mogu nazvati, nastavljaju dokazivati status vođe drugim sredstvima, ovisno o moći koju imaju u zajednici.
Tko može nazvati? mediji, novinar, osoba, predsjednik, prijatelj, žena
Koga može nazvati? čovjeka, dijete, kćer, osobu, sina; stvar
Po kome može nazvati? po baki, po ocu, po pjesmi
Čime može nazvati? budalom, čovjekom, idiotom, imenom
Kako može nazvati? drukčije
2 Nazvati znači pozvati koga telefonom.
– Odmah sam nazvala policiju i prijavila ga.
– Ja sam ga nazvao i rekao mu što se sve noćas i danas dogodilo.
Koga tko može nazvati? mamu razg., policiju, prijatelja, službu; broj
Koordinacija: nazvati i dogovoriti, nazvati i kazati, nazvati i pitati, nazvati i provjeriti, nazvati i reći; nazvati ili poslati
tvorba: na-zvati
TVORENICA: naziv
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=nazvati&search_type=basic
Citiraj natuknicu: