nȅodlūčnōst neodlučnost im. ž. (GDL nȅodlūčnosti, A nȅodlūčnōst, I nȅodlūčnošću/nȅodlūčnosti)
Neodlučnost je osobina onoga koji je neodlučan ili svojstvo onoga što je neodlučno.
– Neodlučnost ulagača u kupnju pokazala se u malim promjenama indeksa i kretanjem u rasponu od tek 30 bodova.
– U 22. minuti koristi neodlučnost obrane i neometan centrira igraču u sredini, koji glavom trese mrežu za velikih 2 : 0 uz oduševljenje na stadionu.
Kakva je neodlučnost? kronična, poslovična, silna, vlastita, vladina, ulagačka; neodlučnost obrane sp.
Što se s neodlučnošću može? iskoristiti je, izazivati je, pokazati je, zamjeriti je komu
Koordinacija: neodlučnost i kolebljivost, neodlučnost i mlakost, neodlučnost i nesigurnost, neodlučnost i nesposobnost, neodlučnost i nespremnost, neodlučnost i pasivnost, neodlučnost i sporost
U vezi s neodlučnošću spominje se: osjećaj, posljedica, razdoblje, trenutak
tvorba: neodlučn-ost
Baza hrvatskih morfoloških dubleta (DvojBa): http://dublete.jezik.hr/morph/lemma/1065/
Citiraj natuknicu: