njègov njegov 
posv. zam. (G njègova, DL njègovu, A njègov/njègova, I njègovīm; ž. njègova, s. njègovo)
1 Njegov je koji pripada muškoj osobi, životinji ili predmetu, negovoritelju koji je označen imenicom muškoga roda.
– Posjećujemo Hum, najmanji grad na svijetu. Njegove stare zidine tjeraju nas na razmišljanje o povijesti.
– Njegov um potpuno je predan postavljenim zadacima.
– Jednog vlasnika psa i njegova ljubimca na plaži je kamenjem napala skupina umirovljenika.
Što je njegovo? djela, dolazak, ime, kolega, lice, ljubavnica, mišljenje, nasljednik, nastojanje, obožavateljica, odlazak, ponašanje, potpis, prijatelj, sin, suradnik, vlasništvo, vodstvo, zamjenik; (o naseljenom mjestu ili području:) stanovnici
Koordinacija: njegov i moj, njegov i tvoj, njegov i njezin, njegov i njihov; kako njegov tako i (moj, njezin, tvoj); ni njegov ni moj, ni njegov ni tvoj, ni njegov ni njezin, ni njegov ni njihov
2 Njegov je koji pripada djetetu ili mladunčetu ili predmetu, negovoritelju koji je označen imenicom srednjega roda.
– Dijete ima pravo živjeti u svojoj obitelji, osim kad se sudski utvrdi da je odvajanje od roditelja potrebno radi njegova dobra.
– Miluje dijete, istražuje mekoću njegove kože, broji i mazi prstiće na rukama i nogama.
Što je njegovo? majka, pravo, roditelj
• U hrvatskome standardnom jeziku pripadanje subjektu označenom riječju bilo kojega lica i broja označuje se povratno-posvojnom zamjenicom svoj. Pravilne su rečenice Imam svoju obitelj., Imaš svoju obitelj. i Imamo svoju obitelj., a nepravilne su rečenice Imam moju obitelj., Imaš tvoju obitelj. i Imamo našu obitelj. Do zabune često dolazi i u prijevodu s engleskoga jer u tome jeziku ne postoji povratno-posvojna zamjenica. Kad je riječ o pripadanju posjedovatelju označenu 3. licem jednine ili množine, značenje rečenice u kojoj je upotrijebljena posvojna zamjenica njegov, njezin, njihov razlikuje se od značenja rečenice u kojoj je upotrijebljena povratno-posvojna zamjenica svoj. Tako rečenica Ana ima njezinu bilježnicu. znači da Ana ima bilježnicu koja ne pripada njoj, nego pripada kojoj drugoj ženskoj osobi, a rečenica Ana ima svoju bilježnicu. znači da bilježnica pripada Ani. Kad je riječ o izricanju pripadanja 1. ili 2. licu, uporaba zamjenica moj, tvoj, naš ili vaš dopuštena je i u standardnome jeziku u osobito afektivnim kontekstima, npr. u posvetama (Mojoj dragoj majci., Našoj baki.), naslovima (Ne damo naše more!) i ostalim kontekstima u kojima postoji potreba za izražavanjem visokoga stupnja afektivnosti (Ako ne biste nosili vašega psa, nemojte nositi krzno!). Posvojne se zamjenice upotrebljavaju i kad se zamjenica svoj ne odnosi samo na ono što označuje rečenični subjekt, nego uključuje veću skupinu, npr. u izjavi vodstva koje tvrtke: Učinit ćemo sve (vodstvo će učiniti sve) da zaštitimo naše interese (interese svih zaposlenika).
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=njegov&search_type=basic
Baza hrvatskih morfoloških dubleta (DvojBa): http://dublete.jezik.hr/morph/lemma/129/
Citiraj natuknicu: