im. ž. 〈G ìgrē, D ȉgri, A ȉgru; mn. N ȉgre, G igárā〉 1. aktivnost u kojoj se vrijeme provodi u zabavi [dječja ~] 2. sportsko natjecanje ili utakmica [~ šaha; sportske igre] 3. sp. dio teniskoga susreta koji natjecatelj osvaja ako postigne najmanje četiri boda pri čemu razlika mora iznositi najmanje dva boda; sin. gem ◇ odlučujuća ~ trinaesta igra kojom se nakon stanja 6 : 6 u gemovima odlučuje pobjednik seta; Olimpijske igre međunarodno sportsko natjecanje koje se održava svake četvrte godine u drugome gradu nastavljajući tako tradiciju atletskih natjecanja koja su se u čast boga Zeusa održavala na Olimpiji u staroj Grčkoj [ljetne Olimpijske igre; zimske Olimpijske igre]; sin. olimpijada 4. dramska, scenska ili glazbena izvedba [igra mladih glumaca] 5. pren. unaprijed smišljena radnja s određenom svrhom [prljava igra] ♦ biti u igri aktivno sudjelovati u čemu, biti sudionik čega; ~ mačke i miša neravnopravna borba, poigravanje sa slabijim protivnikom; igrom slučaja slučajno, neočekivano; ispasti iz igre prestati sudjelovati u čemu, biti izbačen iz kombinacije; izbaciti koga iz igre ukloniti koga s vodećega položaja (mjesta); onemogućiti (spriječiti) koga u radu (odlučivanju); namjestiti komu igru podvaliti komu, prevariti koga