gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzdām, 3. l. mn. ìzdajū, imp. ìzdāj, aor. ìzdah/ȉzdadoh, prid. r. m. ȉzdao, ž. ȉzdāla, s. ȉzdālo, mn. ȉzdāli, prid. t. ȉzdān〉 1. dati, predati komu što [~ potvrdu; ~ robu] 2. dati što u najam, dati što na korištenje na određeno vrijeme uz naknadu [~ sobu; ~ stan]; sin. iznajmiti; ant. unajmiti; vidski parnjak: izdavati¹

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzdām, 3. l. mn. ìzdajū, imp. ìzdāj, aor. ìzdah/ȉzdadoh, prid. r. m. ȉzdao, ž. ȉzdāla, s. ȉzdālo, mn. ȉzdāli, prid. t. ȉzdān〉 1. reći što o kome što on ne želi da se zna [~ prijatelja]; sin. odati; vidski parnjak: izdavati² 2. nanijeti štetu osobi, organizaciji ili državi suradnjom s neprijateljem [~ domovinu]; vidski parnjak: izdavati² 3. pogaziti riječ, obećanje ili na koji drugi način povrijediti blisku osobu [~ prijatelja] 4. dati što u javnost u obliku tiskanoga teksta [~ knjigu; ~ proglas]; sin. objaviti; vidski parnjak: izdavati² • ìzdati se 〈povr.〉 protiv volje ili nemarom otkriti misli, osjećaje i sl. [Izdao se čim je progovorio.]