im. m. 〈G òkova; mn. N òkovi, G ȍkōvā〉 1. kovinska veza, okvir ili sl. kojim se učvršćuju ili ukrašavaju namještaj i građevna stolarija 2. 〈mn.〉 lanci i kugle koji se osuđenicima stavljaju na noge kako ne bi pobjegli [baciti u okove] 3. pren. ono što ograničava slobodu mišljenja, rada, kretanja i sl. [okovi neznanja]