gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. čȕjēm, 3. l. mn. čȕjū, imp. čȗj, aor. čȕh, imperf. čȕjāh, prid. r. čȕo, prid. t. čȗt, pril. p. čȗvši〉 1. 〈nesvrš.〉 osjetom sluha primati i raspoznavati zvukove [~ zvukove; Slabije čuje na lijevo uho.] 2. 〈svrš.〉 slušajući doznati što od drugih [~ vijesti] • čȕti se 〈povr.〉 biti s kim u vezi ili razgovarati s kim [Često se čujemo telefonom.]