gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. šòkīrām, 3. l. mn. šokírajū, imp. šòkīrāj, aor. šokírah, imperf. šòkīrāh, prid. r. šokírao, prid. t. šòkīrān〉 izazvati/izazivati šok i nevjericu, veoma iznenaditi koga, najčešće neugodno [Šokirala me njegova izjava.]