im. m. 〈G ȍblāka; mn. N ȍblāci, G ȍblākā〉 1. met. velika nakupina zgusnute vodene pare i malih kristala leda koja se oblikuje u atmosferi i vidi kao bijela ili siva gomila ili sloj koji lebdi u zraku 2. pren. a. veća količina kakvih čestica koje lebde u zraku [~ dima; ~ prašine] b. ono što sliči oblaku [~ mušica] ♦ dizati u oblake koga, što pretjerano hvaliti koga, što, oduševljavati se kime, čime; živjeti (lebdjeti, biti itd.) u oblacima ne biti realan, živjeti u mašti