Rezultati pretraživanja za: bȏn

  • bȏn

    im. m. G bȏna, L bónu; mn. N bȍnovi, G bȍnōvā 1. obveznica ili potvrda na određeni iznos novca 2. vrijednosni papir koji se mijenja za određeni proizvod ili uslugu [~ za mobitel]

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga