im. m. 〈G bȗbnja; mn. N bȕbnjevi/bȗbnji, G bȕbnjēvā/bȗbānjā〉 glazb. udaraljkaško glazbalo napravljeno od kože napete na šuplji drveni ili kovinski valjak koje proizvodi zvuk udarom ruku, batića ili palica ♦ ostati u bubnju čekati red kad se ponovno bude odlučivalo; otići na ~ materijalno propasti, bankrotirati; udarati u ~ objavljivati nešto što nije za javnost