im. m. 〈G cȅlera, I cȅlerom〉 bot. 1. dvogodišnja povrtna zeljasta biljka iz porodice štitarka bijela korijena koja u drugoj godini razvija razgranatu cvjetnu stabljiku [~ korjenaš; ~ obični; ~ rebraš; puzavi ~] 2. bijeli aromatični gomoljasti jestivi korijen istoimene biljke [salata od celera] 3. zeleno lišće istoimene biljke koje se upotrebljava kao začin