im. m. 〈G cvijȇta, L cvijétu; mn. N cvjȅtovi, G cvjȅtōvā〉 bot. rasplodni organ kritosjemenjača iz kojega se razvija plod koji se sastoji od cvjetne stapke, cvjetišta, ocvijeća, prašnika i tučka [~ ruže] ♦ u cvijetu mladosti 1. u najljepše doba mladosti 2. veoma mlad; cvijet društva najbolji, odabrani dio čega