Rezultati pretraživanja za: dȋvan

  • dȋvan

    prid. G dȋvna; odr. dȋvnī, G dȋvnōg(a); ž. dȋvna, s. dȋvno; komp. dìvnijī 1. koji svojom neobičnom ljepotom izaziva divljenje [~ glas; divna slika] 2. koji je veoma ugodan, dobar ili vrijedan [~ čovjek; divna predstava; divno vrijeme]; sin. krasan

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga