im. m. 〈G kúta, I kútom; mn. N kútovi, G kútōvā〉 1. mat. dio ravnine omeđen dvama polupravcima s istom krajnjom točkom ◇ obodni ~ kut kojemu je vrh točka kružnice, a krakovi su mu određeni dvjema drugim točkama na kružnici; pravi ~ kut od 90°; središnji ~ kut kojemu je vrh središte kružnice, a krakovi su mu određeni dvjema drugim točkama kružnice; šiljasti ~ kut manji od 90°; tupi ~ kut veći od 90° 2. mjesto na kojemu se sastaju dvije unutrašnje strane čega [~ sobe] 3. pren. zaklonjeno, mirno mjesto [tihi ~; mračni ~; zavući se u svoj ~]