im. m. 〈G motóra, I motórom; mn. N motóri, G motórā〉 tehn. 1. uređaj koji pokreće strojeve, vozila i sl. [brodski ~; ~ automobila] 2. razg. v. motocikl ◇ ~ s unutarnjim izgaranjem motor kod kojega gorivo izgara u radnome prostoru pri čemu se kemijska energija goriva pretvara u toplinsku energiju, a toplinska energija u mehanički rad; stapni ~ motor u kojemu sila djeluje na stap za vrijeme svakoga drugog stapaja prema dolje