im. m. 〈G mȍzga; mn. N mȍzgovi, G mȍzgōvā〉 1. anat. glavni organ živčanoga sustava smješten u lubanji [mali ~; veliki ~] 2. pren. a. sposobnost razmišljanja [Ima nevjerojatan ~.] b. čovjek izrazitih umnih sposobnosti, onaj koji je što osmislio [~ akcije] ♦ doprlo je do mozga komu što shvatio je što, razumio je što; ispirati komu ~ nametati komu svoje mišljenje (ideje); prosvirati (prosuti) komu ~ ustrijeliti (ubiti) koga pucnjem u glavu; ptičji (kokošji) ~ nerazvijen mozak (pamet), slabe umne sposobnosti; pustiti ~ na pašu ne mučiti se razmišljanjem, ne htjeti razmišljati; 〈to je〉 da ti ~ (pamet) stane, usp. pamet