im. m. 〈G mȍsta, L mòstu; mn. N mȍstovi, G mȍstōvā〉 1. grad. građevina koja služi za prijelaz ljudi i prijenos tereta preko rijeke, morskoga tjesnaca, provalije ili kakve druge zapreke [cestovni ~; drveni ~; željeznički ~] 2. med. zubni nadomjestak ♦ rušiti (paliti) 〈sve〉 mostove 〈za sobom〉 prekinuti sve postojeće odnose (veze); graditi mostove 〈čega〉 uspostaviti suradnju (veze)