gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. navèdem, 3. l. mn. navèdū, imp. navèdi, aor. navèdoh, prid. r. nàveo, prid. t. navèden〉 1. vodeći dovesti što, odrediti čemu smjer [~ vodu] 2. nagovoriti koga da što učini [~ na grijeh]; vidski parnjak: navoditi¹

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. navèzem, 3. l. mn. navèzū, imp. navèzi, aor. navèzoh, prid. r. nàvezao, prid. t. navèzen〉 1. vozeći prebaciti što na određeno mjesto ili s određenoga mjesta [~ kamenje kamionom] 2. vozeći dopremiti što u velikoj količini [~ drva za zimu]