gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. omòtām, 3. l. mn. omòtajū, imp. omòtāj, aor. omòtah, prid. r. omòtao, prid. t. ȍmotān〉 staviti što oko čega [~ dar ukrasnim papirom; ~ ranu zavojem; ~ se šalom]; sin. oviti; vidski parnjaci: omatati ( se), omotavati ( se)