gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. plȁnēm, 3. l. mn. plȁnū, imp. plàni, aor. plànuh, prid. r. plànuo〉 1. 〈3. l.〉 biti zahvaćen plamenom [Drvo je planulo.]; sin. buknuti 2. proširiti se brzo i snažno [U selu je planuo požar.]; sin. buknuti 3. pren. a. pojaviti se u velikoj mjeri [Rat je planuo.] b. osjetiti zanos ili uzbuđenje [~ od ljubavi; ~ od srdžbe]; vidski parnjak: plamtjeti