gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìsvojīm, 3. l. mn. prìsvojē, imp. prisvòji, aor. prisvòjih, prid. r. prisvòjio, prid. t. prìsvojen〉 bespravno i neovlašteno uzeti ili učiniti svojim što tuđe [~ prijateljičine zasluge; ~ susjedovu šumu]; vidski parnjak: prisvajati