im. ž. 〈G rȕpē; mn. N rȕpe, G rȗpā〉 1. šupljina ili otvor u čemu [~ na rukavu; ~ na čarapi] 2. udubljenje ili šupljina u čemu [cesta puna rupa; ~ u drvetu] 3. pren. a. slabo mjesto u kojoj cjelini ili sustavu [~ u zakonu; ~ u znanju]; sin. praznina b. razg. bijedan ili loše uređen prostor [živjeti u zadnjoj rupi] ◇ ozonska ~ oštećenje ozonskoga sloja izazvano prevelikom uporabom freona ♦ sakriti se (zavući se) u mišju rupu pobjeći zbog straha; zadnja (deveta) ~ na svirali posljednji (nevažan) dio cjeline, čovjek kojega okolina ne cijeni