im. ž. 〈G súmnjē; mn. N súmnje, G súmnjā/súmnjī〉 1. odbijanje da se u što povjeruje bez provjere, osjećaj da što nije onakvim kakvim se čini [pobuditi sumnju] 2. pretpostavka da je tko što učinio [~ je pala na nas] ♦ 〈to je〉 izvan 〈svake〉 sumnje 〈to je〉 sasvim sigurno, ne treba sumnjati u što; nema 〈nikakve〉 sumnje sigurno je, ne treba sumnjati