im. m. 〈G suveréna, V sȕverēnu; mn. N suveréni, G suverénā〉 nositelj vrhovne vlasti, neograničeni vladar

prid. 〈G sȕverena; odr. sȕverenī, G sȕverenōg(a); ž. sȕverena, s. sȕvereno〉 1. pol. koji ima punu i nedjeljivu vlast na vlastitome teritoriju, koji je nezavisan i samostalan [suverena država] 2. pren. a. koji je siguran i samouvjeren [On je suveren u iznošenju činjenica.] b. koji odražava sigurnost i samouvjerenost [~ glazbeni izričaj; suverena odluka]