im. ž. 〈G sjȅnē; mn. N sjȅne, G sjȇnā〉 1. mjesto zaklonjeno tako da u njega izravno ne prodire svjetlost 2. prostor zaklonjen od sunca [sjediti u sjeni] 3. tamni prostor iza neprozirnoga tijela koje je s prednje strane izloženo svjetlu [Vidim svoju sjenu.] 4. tamna površina na crtežu ili slici ♦ bacati sjenu na koga, na što umanjivati ugled (vrijednost) koga, čega, dovoditi u sumnju vrijednost koga, čega; baciti u sjenu koga, što nadmašiti koga, što, biti bolji (uspješniji) od koga, od čega; biti (ostati, držati se itd.) u sjeni ne doći do izražaja, biti (ostati) neprimjetan; bojati se 〈i〉 vlastite sjene biti veoma plašljiv (bojažljiv), biti pretjerano oprezan, biti velika kukavica; nije ni ~ komu, čemu nije ni približno sličan komu, čemu, lošiji je od očekivanoga