gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. trȅsnēm, 3. l. mn. trȅsnū, imp. trȅsni, aor. trȅsnuh, prid. r. trȅsnuo, prid. t. trȅsnūt〉 1. zadati udarac komu ili čemu [~ lopova; ~ sjekirom o drvo; ~ u tuđi auto]; sin. lupiti, lupnuti, udariti 2. 〈neprijel.〉 a. udariti uz tresak [Tresnula su vrata.] b. pren. pasti i udariti uz tresak [Tresnuo je o pod.]