Rezultati pretraživanja za: učìniti

  • učìniti

    gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ùčinīm, 3. l. mn. ùčinē, imp. učìni, aor. učìnih, prid. r. učìnio, prid. t. ùčinjen postupiti na određeni način prema drugima, napraviti kakvu radnju ili obaviti kakav posao [~ dobro djelo; ~ komu uslugu; ~ štetu]

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga