im. m. 〈G vȃla, L válu; mn. N vȁlovi/vȃli, G vȁlōvā/válā〉 1. kratkotrajna uzvisina, nabor na površini vode prouzročen vjetrom ili gibanjem kojega tijela kroz vodu [morski ~; brodski valovi] 2. fiz. oblik pravilnoga gibanja kojim se prenosi energija ◇ elektromagnetski ~ val kojim se periodične promjene električnoga i magnetskoga polja šire kroz prostor i prenose energiju elektromagnetskim zračenjem; longitudinalni ~ val kojemu se smjer titranja podudara sa smjerom širenja; mehanički ~ val koji se širi elastičnim sredstvom i kojim se energija mehaničkoga titranja (pomaka čestica ili gustoće plina) širi elastičnim sredstvom, npr. žicom glazbala ili zrakom u orguljskoj cijevi; stojni ~ val na elastičnome sredstvu, npr. na žici ili u cijevi puhaćega glazbala, kod kojega neke točke snažno titraju (trbusi stojnoga vala), a neke potpuno miruju (čvorovi vala); transverzalni ~ val kojemu je smjer titranja okomit na smjer širenja 3. pren. iznenadan dolazak, jačanje i naglo širenje čega [turistički ~; ~ vrućine]