im. m. 〈G vȋda, L vídu; mn. N vȉdovi, G vȉdōvā〉 1. 〈jd.〉 osjetilo koje omogućuje sposobnost primanja i razlikovanja svjetla, boja, oblika i udaljenosti s pomoću oka [imati dobar ~] 2. 〈jd.〉 gram. gramatička kategorija glagola kojom se izriču razlike u trajanju određene radnje [svršeni ~; nesvršeni ~] 3. vrsta, lik ili izgled čega [različiti vidovi iste stvari]; sin. pojavnost ♦ imati u vidu koga, što misliti na koga, na što, računati na koga, na što; izgubiti iz vida koga, što zaboraviti 〈na〉 koga, 〈na〉 što